Prolazimo nijemo pored punih stolova. Leže na njima mnoge stvari. Za neke se zakačimo a znamo da su usputne, u našoj uspavanosti u našem životu. Sine moj znaj da ćeš sretati stvari, nije bitno velike ili neznate koje su zatvorene u tajni, da ih nećeš moći ko orah razbiti. Briga me kako ćeš odrasti u želji koju vidim najkraćim putem želiš čovjek postati. Makar me poslušaj u ovom, budi obazriv sa čovjekom ako mu želiš do srca doći, ne smije biti žurbe i nemoj mu u košulju gledati. U mom životu koji zalazi zvao sam vjetar i rekao je s tobom sam.      Zovnuh srce i ono mi isto odgovori. Kad sam zvijezde pitao rekoše – sve smo s tobom. Probao sam sine i kod ljudi i tu bi tišina.

Jedan čovjek kojem je dat dio znanja mi je rekao, ako te suština zanima, nemoj kod ljudi, znaš već gdje ćeš pitati.  Pitaj direkt kod Mudroga, pitaj najbolje kod Vlasnika.

Mustafa Širbić

Komentariši