I ne, nisam ja nikakav savjetnik dobar, samo želim da podijelim svoje mišljenje sa vama, da bi i sebe podsjetila danas-sutra ako zaboravim, jer insan je onaj koji zaboravlja.
Pri upoznavanju, pri pružanju pomoći nekome, ko se odlučio obratiti baš tebi.
Prihvati ga onakvog kakav on zaista jeste.
Pozitivne osobine koje posjeduje jačajmo, a negativne otklanjamo, pomozimo jedni drugima pa da sutra i sami možemo pravilno razlučiti o posljedicama svojih stavova i svoga ponašanja, da ih prilagodimo opštim normama.
A osuđivanjem šta ćemo proizvesti ?
Zar se smijem usuditi da osudim ?
A Said Nursi nam to ljepše piše, objašnjava :
Jer, mu’min voli svoga brata, i dužan je prema njemu osjećati naklonost. Zato, da se bilo kakav ružan postupak pokaže kod njegovog brata, u njemu će izazvati sažaljivost prema njemu i potaknuti ga na ozbiljno nastojanje da ga popravi, blago i nježno, bez pribjegavanja sili i okrutnosti.
Znaj, zlodjela koja dovode do neprijateljstva i mržnje su, u pogledu stvarnosti, zgusnuta poput zemlje i suštog zla, a u naravi zgusnutih stvari je da se ne prenose i ne odražavaju na druge stvari – osim što se čovjek nauči zločinu od drugih. S druge strane, dobročinstvo, dobrota i druge stvari koje su povod za ljubav rafinirane su poput svjetlosti i poput sušte ljubavi, a u prirodi je svjetlosti da se reflektira i prenosi na druge. Otuda su shvatljive izreke da je “prijateljev prijatelj – prijatelj” i izjava među ljudima da se “zbog samo jednog dragog oka hiljadi drugih očiju ukazuje počast”.
"Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati! to mogu postići samo saburlije/strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni!" (Fussilet, 34-35.)
Osman r.a., je rekao: "Ako ljudi budu dobri – budi i ti dobar zajedno s njima, a ako ljudi budu loši - ti se kloni njihovog šerra i zla!"